“Mi vam nismo baš za poziranje”

Mladenci mi često kažu izjavu iz naslova, i ja im odgovorim “Super!” Jer ja — ni ne želim da pozirate. Stalno…

9 od 10 mladenaca koji su mi došli na razgovor, prvo istaknu kako oni ne znaju pozirati. Međutim, vi niste profesionalni modeli, ne trebate znati pozirati, niti trebate non-stop pozirati.

Ja sam tu da vas vodim kroz shooting, a ono što ja volim hvatati nema veze s poziranjem.

Naravno, i poziranje ima svoju ulogu, ali to uglavnom ne izgleda onako kako neiskusni mladenci misle da izgleda. Ja ih navodim, usmjeravam ih, stanite tu, ovako, napravite to to… Ali onda obično krenem valjati beke glupe fore na što oni reagiraju, i tu nastaju trenutnci koji najčešće završe u wedding booku.

Najbolje fotografije se ne stvaraju kad vam kažem:

  • “Okreni bradu malo lijevo.”
  • “Sad se gledajte.”
  • “Sad poljubac…”

Tu nastaju dobre fotografije. Ali one koje većini mojih mladenaca postanu najdraže nastaju između tih trenutaka.

Dok se smijete jer vam se kumovi rugaju kako ste smotani 😉
Dok mladoženja šapne nešto potpuno nepotrebno.
Dok ja izvalim neku glupost i oboje se smijete prije nego shvatite da sam već okinuo…

I tu se dogodi magija.

Kad gledate svoje fotografije za 10, 20 ili 30 godina, nećete reći:

“Vidi kako mi tu ruka ide savršeno uz bok savijena u laktu pod preciznim kutom od 45…”

Reći ćete:

“Bože, koliko smo se tu smijali!”

Zato moj fokus nikad nije na “savršenom” položaju ruku.
Fokus je na energiji između vas.

Ne ostavljam vas same pred objektivom.
Ne kažem “budite spontani” i nestanem.

Ja vas vodim.

Dam vam mali zadatak.
Zamolim da jedno drugom kažete nešto što inače ne biste.
Dobacim (škakljiv?) komentar.

I onda se dogodi ono što tražim — iskrena reakcija.

To je razlika između namještenog osmijeha i stvarnog smijeha.

Kad se makne pritisak savršenstva, kad ne morate izgledati kao s instagrama, kad prestanete misliti da morate imitirati poze koje su vam rekli na TikToku da su “must have”, kad vam je dopušteno biti VI — tada nastaju fotografije koje imaju težinu.

Ne zato što su savršene.

Nego zato što su stvarne.

Volim trenutke koji nastanu kad zaboravite da vas netko fotografira.

A to je jedino što mi je važno.


Robert Brkljača / fotograf